Misli povodom

Sergej Lukjanjenko – Straža sumraka (Straže #3)

(Ova bi trebalo da se zove Sumračna straža, kako bi se ispoštovala forma. To nije jedini “ustupak” prevodu, pa je zato najbolje čitati ih u originalu. (Kao i sve druge knjige, uostalom.))
Priloženi tekst nije od značaja strani Svetla.
– Noćna straža
Priloženi tekst nije od značaja strani Tame.
– Dnevna straža
Naj(su)mračnija od svih pet, Straža sumraka čitaoca upoznaje sa Inkvizicijom kao trećom ravnopravnom stranom u sukobu koji sve više liči na sport.
Nazivi poglavlja
(Prvi događaj – Ničije vreme
Drugi događaj – Ničije prostranstvo
Treći događaj – Ničija moć)
odgovaraju opštem osećaju uzaludnosti, pojačanom zaključkom koji ubija polet:
Svako dete sanja da postane velikan, dok se ne zapita zašto mu je to potrebno.
U okvirima glavnih priča utisnut je, uz ambijent praznog luksuznog naselja i siromaštvo samohrane majke, i bol pisca zbog propadanja maternjeg jezika, u koji se poput krpelja zabadaju anglicizmi.
Jednostavni ali efektni, kratki a sveobuhvatni opisi (poput
Uzrast kupača je bio takav, da devojčice više nisu vukli za kike, a zašto su im devojčice potrebne, još nisu razumeli.)
čine ovu knjigu prijatnom, uprkos (su)mračnom sadržaju.
— Obratite pažnju na detalje, na skoro neprimetne veze naziva bendova koje junaci slušaju sa događajima koji slede. Oprezno razgrćite granje i šiblje od reči, da u nemaru ne previdite neki trag. I ne brinite, ništa što do kraja naučite ne može da vas pripremi zaodgovor – ako je s Lukjanjenkom nešto sigurno, to je šok odgonetke.
Najbolje prikazan lik: Anton
Najdraži lik: Las
Uz čitanje slušati: Zoju Jaščenko i grupu Белая гвардия

 

Književna kritičarka i aktivistkinja, osnivačica Novosadske razmene knjiga

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *