gost autor · misli povodom · Preslušavanja

Preslušavanje: Joanna Newsom – Divers (2/3)

Sapokanikan

jn2
Iz spota za „Sapokanian”

Sapokanikan je naziv Indijanskog sela koje je nekad postojalo na mestu današnjeg Grinič Vilidža. Gradovi (konkretno Njujork) bili su druga velika inspiracija za ovaj album. Po njenim rečima, gradovi su kolekcije pojedinačnih života njihovih stanovnika. Stoga nas pesma šeta pored znamenitosti i priča nam istoriju jednog mesta.

and the records they left are cryptic at best,
lost in obsolescence:

the text will not yield
(nor X-ray reveal, with any fluorescence)
where the Hand of the Master begins and ends.

Grad ovde predstavlja nešto između večnosti i prolaznosti. Tragovi o ljudima koji su oblikovali istoriju stoje na svakom ćošku, ali ipak su nestali iz kolektivne svesti grada koji je nastavio dalje, dok jednog dana i sam ne bude prestao da postoji.

(Sama pesma je prepuna referenci za čiju bismo analizu mogli potrošiti ceo jedan tekst. Koga zanima, više može naći ovde).

Leaving the City

Leaving the City spaja prethodne dve pesme, seoski ambijent kroz koji narator prolazi je vreme koje nam beži, a grad je haos u kome se iz petnih žila trudimo da ostavimo trag i ne nestanemo u zaboravu. Ono što je stvarno fantastično je refren (ako se išta u njenim pesmama može nazvati refrenom):

The bridle bends in idle hands
and slows our canter to a trot.
We mean to stop, in increments, but can’t commit.
We post and sit, in impotence:
the harder you hit, the deeper the dent.
We seek our name.
We seek our fame, and our credentials
(paned in glass, trained to master incidentals).
Bleach our collar, leech our dollar from our cents:
the longer you live, the higher the rent.

Ovaj deo mi je jedan od omiljenih u celom albumu. Aranžman prosto eksplodira dodatkom bubnjeva i melodija sve vreme teče u krug. Pored toga, sami stihovi razbijaju ritam ovog refrena. Evo ih stihovi još jednom, samo malo drugačije zapisani:

15055641_10209490713717307_6218619933128668213_n
Ovde sam pokušala da izmapiram rime unutar refrena. Parni taktovi su naglašeni. Svaki takt ima dva sloga osim u četvrtom i osmom redu koji razbijaju ritam. Rime označene žutom se javljaju svaki treći par taktova, preskačući opet četvrti i osmi red. Rima osim što se javlja unutar stihova, nekad se javi i unutar reči (master, credentials). Znam, mnogo je.

Goose Eggs

Druga velika tema na albumu je (gle čuda) ljubav. Ovde izlazi iz pozicije naratora i obraća se svom paru koji poput guske selice nikako da nađe mir. Ona je ovde rastrzana između nemirnog njega i želje da se smesti, što utiče da odnos između njih dvoje postane krhak.

The old veil of desire,
like the vessels that we fired,
fell thin as eggshells.

Na ovoj raskrsnici okreće se prošlosti i svojim odlukama u nadi da će doći do odgovora. Konačno odlučuje da mu se pridruži, ali pitanje čemu selidba i dalje ostaje.

But you had somewhere that you had to go,
and you caught that flight out of Covalo.
Now, overhead, you’re gunning in those Vs,
where you had better find your peace,
whether north, or south, or west, or east. West, or east.
And I had better find my way
to being the kind of friend you seemed to need in me,
at last (at least).

Ova pesma pomalo štrči na albumu. Osim što metafore koje se javljaju u drugim pesmama ovde nisu prisutne, povod za pisanje pesme je prilično očigledan (pesma je najverovatnije bila inspirisana životom na relaciji Njujork – Los Anđeles dok joj je muž bio angažovan na SNL-u).

Waltz of the 101st Lightborne

Sada dolazimo do pravog malog sci-fi dragulja. Inspirisana ponovo proticanjem Vremena, Džoana nam daje priču o odredu vojnika vremenskih putnika.

As the day is long,
so the well runs dry,
and we came to see Time is taller
than Space is wide.
And we bade goodbye
to the Great Divide:
found unlimited simulacreage to colonize!

Nakon što smo ovladali Vremenom ono postaje beznačajno, samo još jedna dimenzija, i gubi se strah koji je izazivalo njegovo jednosmerno proticanje. Jedina bitka koja nam preostaje jeste bitka sa nama samima što će nam se na kraju obiti o glavu.

Make it stop, my love!
We were wrong to try.
Never saw what we could unravel,
in traveling light,
or how the trip debrides—
like a stack of slides!
All we saw was that Time is taller than Space is wide.

Definitivno moj drugi favorit na albumu. Melodija je vesela i priča kreće poletno samo da bi se na kraju ispostavilo da ćemo voditi bitku i kad više ne budemo imali zašto i to na svoju štetu.

The Things I Say

The Things I Say je kratka pesma na polovini albuma (bukvalno, dvadesetšesti minut) o izvinjenjima i kako mnoge stvari koje govorimo mogu povrediti ljude oko nas. Takođe i kako ljudi koji su nam bliski (a kasnije nekad i nisu više) čine ono što jesmo. Na kraju nam daje i malo zrno mudrosti:

Our lives come easy and our lives come hard.
And we carry them like a pack of cards:
some we don’t use, but we don’t discard,
but keep for a rainy day.

Sama pesma bi bila ništa posebno, ali tada Džoana zaustavlja album i pušta stihove unazad, čime poništava grube reči koje je rekla istovremeno nadjačavajući Vreme.

…ure somewhere far away?
…make you any friends.


Beleška autorke bloga:  Drugi deo Isidorine analize albuma „Divers” bavi se nekolikim konkretnim pesmama. Ako još niste pročitali prvi deo, požurite pa javite kako vam se čini. A ako čekate da se priča zaokruži, zaključak izlazi sledeće nedelje. 🙂
Advertisements

One thought on “Preslušavanje: Joanna Newsom – Divers (2/3)

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s