gost autor · misli povodom · Preslušavanja

Preslušavanje: Joanna Newsom – Divers (3/3)

Divers

joanna2
Iz spota za pesmu Divers

Everyone’s getting older. When I crossed that line in my mind where I knew I was with the person that I wanted to marry, it was a very heavy thing, because you’re inviting death into your life. You know that that’s hopefully after many, many, many, many years, but the idea of death stops being abstract, because there is someone you can’t bear to lose. When it registers as true, it’s like a little shade of grief that comes in when love is its most real version. Then it contains death inside of it, and then that death contains love inside of it.

intervju u magazinu Uncut

Prvi put kad sam pustila Divers zaplakala sam. I drugi put. I treći. I još sto puta. Preskakala sam je svaki put kad bi naišla dok sam na javnom mestu. Spot koji je prati savršeno dopunjava priču. (Kad smo već kod spota, jutjub i preko celog ekrana, odmah! Link je u listi gore.)

I know we must abide
each by the rules that bind us here:
the divers, and the sailors, and the women on the pier.
But how do you choose your form?
How do you choose your name? How do you choose your life?
How do you choose the time you must exhale,
and kick, and rise?

Obratite pažnju kako muzika sve vreme zvuči kao da kruži kroz vodu nadole. I kako se pomalo menja sa svakom strofom da dopuni tekst. I to je sve što imam da kažem o pesmi jer šta god više da kažem, pokvariće je.

Same Old Man

A sad i jedna obrada, za koji bih mogla da se zakunem da nije da nisam čula original, toliko dobro se uklapa sa drugim pesmama. Ima sve elemente albuma: ljubav, smrt, i Njujork koji opstaje.

My mind is failing, and my body grows weak.
And my lips won’t form the words I speak.
And I’m floating away on a barrel of pain.
New York City won’t see me again.

It’s the same old man, sitting at the mill,
mill-wheel turning of its own free will.
I’m certainly glad to be at home.
New York City continues on, alone.

You Will Not Take My Heart Alive

Kada sam birala stihove koji sadrže suštinu ove pesme naišla sam na problem jer sam podvukla sve.

Oh, silent, constant driver of mine:
wordlessly calling from the end of the line,

And I rose, to take my shape at last,
from the dreams that had dogged me, through every past,
when, to my soul, the body would say
You may do what you like,
as long as you stay.

Now the towns and forests, highways and plains,
fall back in circles like an emptying drain.
And I won’t come round this way again,
where the lonely wind abides,

Na kraju se ispostavilo da je zaključak tu sve vreme i vrišti mi u lice – na početku (tačnije u naslovu), u sredini, na kraju. Dvanaest puta. You will not take my heart, alive.

E nećeš, vala.

I to je ono što me je zapravo privuklo albumu. Ne priče o neizbežnom kraju, nego taj prkos. Odbijanje da kraj pokvari priču. Odbijanje da se prepustimo toku Vremena. E nećeš. Ne dam. Ne može.

A Pin-Light Bent

Kako se približavamo kraju albuma tako čujemo prste na žicama harfe kako kucaju kao sekunde na satu – tik-tok, Vreme protiče. Ova pesma bi se čak mogla nazvati i uvodom u narednu, poslednju.

Internet kaže da je Džoana bila inspirisana istinitim događajem, stjuardesom koja je ispala iz aviona i stradala. Kao i za Sapokanikan, inspirisana pravim ljudima i pravim događajima, ali takođe i tuđim pesmama o tim događajima.

My life came and went.
Short flight; free descent.
Poor flight attendant.

Kažu da pred kraj vidimo ceo svoj život kao bljesak pred očima. Moglo bi se onda reći da i ovde, pred kraj vidimo ceo album u jednoj pesmi o jednom kratkom padu. A nasuprot njemu vidimo grad i ljude koji ga čine.

And the city, bright as a garden
(when the garden woke to meet me),
from that height was a honeycomb
made of light from those funny homes, intersected:
each enclosed, anelectric and alone.

Poređenje života sa zrakom svetla iz prve pesme sada produbljuje i uvodi nas u poslednju pesmu igrom reči: amora (ljubav) – camera obscura i ogledanje svetlosti kojim nastaje fotografija (trenutak pretvoren u večnost).

from the Great Light that shines through a pin-hole,
when the pin-light calls itself Selfhood,
and the Selfhood inverts on a mirror
in an Amora Obscura.

Time, As a Symptom / Anecdotes (again)

Kraj albuma dovodi nas opet na početak. Nakon sve ove priče o smrti narator (a sa njim i mi) se zapita čemu rađanje? Zašto je bol rađanja podnošljivoji od bola umiranja? (Divers)

But stand brave, life-liver,
bleeding out your days
in the river of time.
Stand brave:
time moves both ways,

in the nullifying, defeating, negating, repeating
joy of life

Odgovor je u prethodnom stihu. Joy of life je zvučno najjača fraza na celom albumu. Kako volumen ove pesme raste, joy of life puca i vrišti sve jače. Iskustvo života je ono zbog čega je u redu da budemo odgovorni za nečiji dolazak na ovaj svet, a time i za odlazak. Radost života je nešto samo tvoje i to ti niko ne može oduzeti.

The moment of your greatest joy sustains:
not axe nor hammer,
tumor, tremor,
can take it away, and it remains.
It remains.

And it pains me to say, I was wrong.
Love is not a symptom of time.
Time is just a symptom of love.

Kod Džoane ništa nije prepušteno slučaju. Struktura albuma je bitna koliko i njegov sadržaj. Pesme su zapravo simetrične u odnosu na The Things I Say, pesmu koja je promenila smer vremena.

A Pin-Light Bent i Sapokanikan nam suprotstavljaju deo i celinu.

You Will Not Take My Heart Alive i Leaving the City nam suprotstavljaju želju da ostavimo trag i indiferentnost prema isticanju našeg ličnog vremena.

Same Old Man i Goose Eggs se bave samim Njujorkom i osobom koja zauzima jednako mesta u našem životu kao i mi sami.

Divers i Waltz of the 101st Lightborne se bave kretanjem različitim dimenzijama.

Konačno Time, As a Symptom i Anecdotes spajaju album u krug. Novi život označava novi ciklus i novu potragu za odgovorima na pitanja koja su postavljena na početku. Kroz Time, As a Symptom pored gugutke ponovo čujemo daleki zov legnja.

Poslednja pesma završava istim tonom kojim prva počinje i zaustavlja stih u pola reči koju završi (da ne kažem transcendecijom) prvim stihom prve pesme.

White star, white ship—Nightjar, transmit: transcend!
White star, white ship—Nightjar, transmit: trans-

Sending the first scouts over…

Uz slušanje čitati: joannanewsomlyrics.com

Prvi deo

Drugi deo


Ovim tekstom završava se priča o albumu Divers Džoane Njusom, Isidore Škulec. Ako i vi imate šta da kažete, o bilo kom drugom  i bilo čijem albumu, javite se i dobićete prostora za to. 🙂
Advertisements

2 thoughts on “Preslušavanje: Joanna Newsom – Divers (3/3)

  1. Eine schöne hethcrlisbe Karte ist es geworden. Sehr schön anzusehen. Die Sonnenblume ist ja toll.Liebe Grüße und einen schönen Tag.Paula

    Like

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s