
Fejsbuk čita – svašta
Vratila sam se sa poduže zimske pauze, tokom koje sam preselila pedesetak knjiga iz roditeljskog u svoj dom, otvorila Goodreads nalog Prerazmišljavanja, otkrila prodavnicu antikvarnih knjiga u Frankfurtu i kafić sa kvalitetnom zbirkom klasika u Novom Sadu. O tome ću opširnije drugi put, sad ste vi tema.
Kad kažem – vi, mislim na prerazmišljavače sa Fejsbuka, koje sam odmah po povratku ispitala o knjigama kojima su otvorili 2017. godinu.

Priče o crvenom sirku izdala je Laguna. Predstavljaju tkanje od 5 novela povezanih osnovnom ratnom tematikom i oblikovanim stilom koji je od kritike nazvan ‘halucinantnim realizmom’. Čini mi se da vredi svratiti do njih.

Sanela je ovog januara bila vredna, tako da je na naše spiskove dodala tri popularna romana.
Inferno Roberta Langdona vodi u Firencu i, pogađate već, udružuje sa još jednom zgodnom prirodnjakinjom. Čujem da je nedavno izašao film, što je najverovatniji razlog i ceni i rasprodatosti uprkos njoj. Od zapleta je jedino lakše pogoditi pod-junaka — Dantea Aligijerija, ali ta činjenica samo povećava popularnost, budući da se ljubiteljima trilera o šarmantnom štreberu i teorijama zavere pridružuje čitalačka baza zaljubljenika u intertekstualnost. Jeste li je već čitali? Vredi li da je poguram ka vrhu svoje liste?
Digitalna tvrđava za junakinju ima Suzan Flečer, isto štreberku, isto privlačnu, isto u naizgledbezizlazu. Ne planiram da je čitam, ali znam kome bih je kupila za slavu, ako se to računa.
Aleksandrova šifra zvuči kao zabavan istorijski triler, posebno zato što je vezana za našiju geografiju. Jednom ću izdvojiti mesec dana za (ne)istorijske misterije, i ona će biti na spisku.

Moskva suzama ne veruje jedan je od omiljenih romana spisateljice Ljiljane Habjanović Đurović. Na sajtu knjižare Delfi kažu da je ‘topla priča o borbi za budućnost’, ali meni nije primamljiva, valjda zbog zasnivanja te budućnosti na muževima. Ako ste je pročitali, razuverite me, biću vam zahvalna.

Papijon je autobiografija begunca iz zatvora na koji je nepravedno osuđen. Objavljena je 1968. godine, i od tada biva prevođena i redovno izdavana u celom svetu. U Laguninom trejleru kažu da je Anri Šarjer ‘buntovnik’, što čitaoca može navesti na pogrešan trag, imajući u vidu značenja kojima je ta reč danas presvučena. Možda bi radije trebalo reći da je on izvorni buntovnik. Uostalom, čitaćemo, pa ćemo sami utvrditi.

Mefisto i Zlatokosa priča je o značaju ljubavnog zanosa. Intertekstualistima će biti zanimljiva zbog višeglasja i višeslojnosti dijaloga Raja i Pakla preko Zemlje. Sentimentalistima će biti draga zbog Zlatokose. Realistima će prijati slovenska duhovitost. A meni će je neko kupiti za rođendan (trep trep).

Hazarski rečnik je ona jedna knjiga koju moramo pomenuti u intelektualnom razgovoru, čak i ako je nismo pročitali. U stvari, najpre ako nismo. Šalu na stranu, godinama želim da je otvorim, i godinama mi izmiče. Al’ eto, pomenula sam je i ja, doduše iznuđeno.

Jamajka lejn se predstavlja kao ‘ljubavni roman za odrasle’, mada ga mnogi kritičari porede sa serijalom Pedeset nijansi — i to u njegovu korist.

Knjiga pet prstenova — napisana 1643. godine, danas je prihvaćena kao priručnik o strategiji biznisa. Naravno, može se čitati i kao klasično delo o veštini borbe samuraja, ako niste raspoloženi za moderne ezoterije.
Ja sam ovu godinu otvorila Mesečevim vrtovima Stivena Eriksona. A vi?

