
Pročitala sam u julu 2019
Jul 2019. više je bio mesec pojedinačnih tekstova iz literature za XVIII vek nego bilo šta drugo, premda se između uvukla poneka knjiga.
Primetili ste da je na Prerazmišljavanju bilo više tekstova gostujućih autora nego mojih, dopalo vam se, tako da nameravam da nastavim taj trend i posle ispitnog roka. Umeju ljudi da pišu o čitanju i pisanju, a ja umem da proberem. 🙂
Letnja Novosadska razmena knjiga bila je divna, fotkala sam se u insta-ramu s preporukom za letnje čitanje, družila sa knjiškom moljčicom Sarom, pričala s jednim Maksimom o sadnji drveća, i rešila se jedne od knjiga sa ovog spiska. U zamenu za nju, uzela sam nahvaljeno „Spletkarenje sa sopstvenom dušom” Marije Jovanović, baš da vidim da li je zadržavam il’ puštam niz Jesenju razmenu.
A sada knjige:
Kako su nastali ratovi zombija
Da, razumela sam knjigu.
Ne, nije dobra.
Ne, Aleksandar Hemon nije polubog pripovedanja.
Da, stojim iza ovoga.
Vatrometi
View this post on Instagram
A post shared by Prerazmišljavanje (@prerazmisljavanje) on Jul 8, 2019 at 4:20am PDT
(U restoranu gde književni kritičari starosti do 30 godina jednu sedmicu godišnje jedu na bonove, išla je Riptide dok sam ja čitala „Vatromete”.
Ovo će jednom biti važno.)
Čitajte ranu Lanu Bastašić, makar da vidite odakle se izrasta u to što (nam) je sada.
Transparentne životinje
Uz redovno podsećanje na kontekst ‘male književnosti’ i Boškovićev kako-čujem značaj za razbijanje patrijarhalne falocentrične crnogorske literarne čame, pregurah. Da drma, drma, (samo) to nije sporno. Ali ne bih zalazila u ovo dvorište opet.
Gajba
View this post on Instagram
A post shared by Prerazmišljavanje (@prerazmisljavanje) on Jul 12, 2019 at 4:28am PDT
Prvi roman Aleksandra Gubaša, autora jedinog bloga posvećenog isključivo kritici književnosti za decu, zaslužuje mnogo više pažnje nego što dobija. Gubaš provodi dobar deo svog dana proučavajući pisanje za vrlo i srednje mladu publiku, predstavlja kvalitetna dela u školama i druži se sa decom kao njima ravan, i to iskustvo se u romanu vidi.
Govor tinejdžera iz ne naročito daleke budućnosti predstavljen je verodostojno, jezik je neisforsiran, društveno uređenje uverljivo, vrednosti neidealizovane, što cenim. Lako mi je bilo da se poistovetim s Janovim tatom, koji je samo 8 godina mlađi od mene. Ako me nešto ne ubije, trebalo bi da doživim leto iz romana, verovatno sa svojim kućnim robotom Kričerom. Nadam se, doduše, u ovom gradu, ne u Gajbi.
Otisak zveri u pepelu
View this post on InstagramA post shared by Prerazmišljavanje (@prerazmisljavanje) on Jul 17, 2019 at 11:22pm PDT
Boban Knežević verovatno ima više nedovršenih romana nego mnogi živi pisci zasanjanih. Ova zbirka pruža uvid u koncepte kojima se autor u neobjavljenim tekstovima bavi, ali sadrži i ranije objavljivane priče. Neke od njih deluju kao da ga je mrzelo da se zamara razradom motiva jer je hitao u neku drugu moguću stvarnost, ali ima ih koje su sve što od kratke priče tražim. U ove druge spadaju prva i poslednja, „Dolina neupaljenih sveća” i „Vreme krpa”.
Basne
Dositej Obradović koristi basne raznih autora kao povod za promišljanje o društvu koje želi da popravi. Ta promišljanja izražava u naravoučenijima, koja su često opširnija od basne čiji bi trebalo da su dodatak, i vrlo retko dopuštaju basni da nametne temu — građena su po principu asocijacija i digresija, ali na kraju se nekako sve uklopi.
Meni najdraža kombinacija basna/naravoučenije naslovljena je „Dete i zmija”, i govori o neophodnosti provere svih izvora pre donošenja suda o nekoj pojavi ili osobi. „Lakše je verovati, nego ići pitati”, ali ne smemo ostati na onom što je lakše ako želimo da budemo pošteni.
Sovjeti zdravago razuma
View this post on InstagramA post shared by Prerazmišljavanje (@prerazmisljavanje) on Jul 9, 2019 at 5:07am PDT
Ovo su i komentari i polemike i pravi saveti koje je Dositej Obradović sastavio i objavio 1784. godine, što autorski što po ugledu na autore svoje lektire. I u njima se bavi nepotrebnošću institucije manastira i kaluđerstva te neophodnošću sekularne prosvete, ali (po mom osećaju) na najzabavniji način do tada. Dopušta sebi više drskosti i sarkazma u ophođenju sa suparnicima, ponekad ide dotle da nisam sigurna da su svi sasvim razumeli šta im je rekao.
„Srdečno ti zafaljujem, što mi bolju pamet želiš: ja o tom nastojim i nastojaću, dok sam god živ.”
A vi? Kako vaš čitalački jul? Šta ste čitali, šta preporučujete, šta zaobilaziti?ž
Ako ste čitali nešto od ovoga i ćaska vam se o utiscima, pišite, tu smo. 🙂

