U osvrtu na jednu od prethodnih pjesnikovih zbirki Bekim Sejranović navodi da poezija Mehmeda Begića priziva atmosferu i slike zadimljenog polupraznoga bara – nadodajmo; u kakvoj zabačenoj, neonskim svjetlima okupanoj ulici – gdje Leonard Cohen zavodi zgodne dame a Tom Waits za klavirom, praćen finim zapusima saksofona, izgovara stihove. Sejranovićeva tvrdnja na zadovoljavajuć način opisuje doživljaj poezije Mehmeda Begića, za koju je više puta istaknuto njeno naslanjanje na „beat“ poetiku i pozivanje na rock pjesnike, na rock i jazz kulturu općenito. Begić se i općim motivima dešperacije, usamljenosti, melankolije, razočaranja i izgnanstva iz općih tokova društvenih konvencija poziva na spomenute uzore (gdje se mogu primjetiti Reed i Cohen, koje autor…