-
U ovoj kćerki imate pomalo sina // Radmila Petrović – Moja mama zna šta se dešava u gradovima
Nizu pjesnikinja mlađe generacije koje ostavljaju dubok trag svojim zbirkama u okviru zajedničkih nam jezika (Dijala Hasanbegović, Monika Herceg, Jana Radičević – da spomenemo samo neke) pridružila se i zbirkom „Moja mama zna šta se dešava u gradovima“ i Radmila Petrović. Autorica i njeni stihovi dočekani su panegiricima i superlativima, još od prvih objavljenih uradaka na društvenim mrežama i pojave sad već legendarne fotografije pjesnikinje na traktoru. Valja napomenuti da je ovo autoričina treća zbirka, a objavljena je u izdanju PPM Enklava, hvalevrijednoga i entuzijastičkog projekta izdavačke kuće i online časopisa Zvonka Karanovića. Mlada pjesnikinja predstavila se kao pažnje vrijedan autor koja u ovo vrijeme hiperprodukcije i navale u online…
-
Novo otkrivanje jezika // Jana Radičević – Ako kažem može postati istina
Valja istaknuti odmah na početku: mlada crnogorska pjesnikinja Jana Radičević i njena zbirka „Ako kažem može postati istina“ predstavljaju dokaz da nije sve već iskušano i da je krivo shvaćanje koje tvrdi da su mogućnosti kretanja u jeziku i smislu iscrpljene i dovedene do krajnjih granica. Već sam naslov zbirke otkriva jedan pomalo obnoviteljski pristup jeziku, a poetski iskaz sintetizira različita iskustvena područja i različite govorne razine. Jezik ovdje nije podvrgnut standardnim komunikacijskim shemama, nego se i nanovo otkriva njegova zvučna i grafička realnost. obično ide lakše bez osjećaja odgovornosti/još imam vremena da se predomislim/da im prepustim sve/da, ta stvar s pisanjem, nema ništa, sem riječi kaže u pjesmi „dijalog“;…
-
Uhvati zeca, Bosnu ili genijalnu prijateljicu / čitalački dnevnik
Nije krug, nego elipsa, čija je jedna strana bliža uspelosti, veličini, onom kapitalnijem K o kojem povremeno trućam. Da nema petlje poslednje-prve rečenice, rasparalo bi se i ostalo i ostalo bi od romana par prikladnih tropa, ali nije ta struktura jedini kvalitet, nije Bastašić (samo) inženjerka teksta, ima i magije koju u poslednje čitalačko vreme zahtevam. Ona bi rekla da ne možeš nekoga imati. Ali ne bi bila u pravu. Možeš posjedovati ljude za sramotno malo. Kada bi mogla, zavukla bi mi se između dvije rečenice kao moljac među dva rebra na venecijaneru, pa bi mi dokrajčila priču iznutra. Sebe bi preobukla u svjetlucave krpe kakve su joj se oduvijek…
-
Bertolino, Mrkonjić i fenomen Rimbaud
Osvrnuvši se na izdanje izabranih pjesama Sylvije Plath iz 1995, pokojni je Hrvoje Pejaković naveo da je „jedna od društvenih funkcija legendi što se pletu oko pojedinih pisaca zacijelo i pripitomljavanje njihove iznimnosti“. Zasigurno, legende što se ispletu oko pojedinog autora i njegovoga životopisa mogu uvelike kompromitirati pristup djelu. Tada, sve u duhu jeftinoga senzacionalizma, koprena legendarnosti prekrije istinsku umjetničku vrijednost teksta; na kraju preostaje pomalo naporan rad na skidanju trivijalnosti koje prijete da se pokažu kao jedina vrijednost i kriterij u proučavanju i iščitavanju djela. Međutim, Arthur Rimbaud je primjer uistinu legendaranog pjesnika. Iako je ovdje Pejaković spomenuo „pripitomljavanje iznimnosti“, legenda koja obavija lik i djelo Arthura Rimbauda sve…
-
Pioniri maleni, mi smo morska trava / čitanje dužim putem
Ne mora da bude novo da bi bilo dobro, ali gladna novog volela bih da je novije. (Da li se poetika spiska obnavlja ili nikada nije zamrla? Da li to i( )šta govori o društvu ili mi žudnja za razlogom utehom logikom zaklanja plave zavese? Bemliga. Imam još pitanja i ne plačem ja, vi plačete ulicama i jedanaesticama i grabite ka peškirima državama i suncobranima zastavama, dužim putem, preko prekarne zime i proleća, na more.) Tvoja mama je radila u fabrici. Smrdelo je na olovo i papir i svake sekunde čuli su se tupi, jednolični udarci. Tvoja mama je radila u fabrici u kojoj se svakog dana pravila istina.…
