Nizu pjesnikinja mlađe generacije koje ostavljaju dubok trag svojim zbirkama u okviru zajedničkih nam jezika (Dijala Hasanbegović, Monika Herceg, Jana Radičević – da spomenemo samo neke) pridružila se i zbirkom „Moja mama zna šta se dešava u gradovima“ i Radmila Petrović. Autorica i njeni stihovi dočekani su panegiricima i superlativima, još od prvih objavljenih uradaka na društvenim mrežama i pojave sad već legendarne fotografije pjesnikinje na traktoru. Valja napomenuti da je ovo autoričina treća zbirka, a objavljena je u izdanju PPM Enklava, hvalevrijednoga i entuzijastičkog…
-
-
Novo otkrivanje jezika: Jana Radičević – Ako kažem može postati istina
Valja istaknuti odmah na početku: mlada crnogorska pjesnikinja Jana Radičević i njena zbirka „Ako kažem može postati istina“ predstavljaju dokaz da nije sve već iskušano i da je krivo shvaćanje koje tvrdi da su mogućnosti kretanja u jeziku i smislu iscrpljene i dovedene do krajnjih granica. Već sam naslov zbirke otkriva jedan pomalo obnoviteljski pristup jeziku, a poetski iskaz sintetizira različita iskustvena područja i različite govorne razine. Jezik ovdje nije podvrgnut standardnim komunikacijskim shemama, nego se i nanovo otkriva njegova zvučna i grafička realnost. obično…
-
Bertolino, Mrkonjić i fenomen Rimbaud
Osvrnuvši se na izdanje izabranih pjesama Sylvije Plath iz 1995, pokojni je Hrvoje Pejaković naveo da je „jedna od društvenih funkcija legendi što se pletu oko pojedinih pisaca zacijelo i pripitomljavanje njihove iznimnosti“. Zasigurno, legende što se ispletu oko pojedinog autora i njegovoga životopisa mogu uvelike kompromitirati pristup djelu. Tada, sve u duhu jeftinoga senzacionalizma, koprena legendarnosti prekrije istinsku umjetničku vrijednost teksta; na kraju preostaje pomalo naporan rad na skidanju trivijalnosti koje prijete da se pokažu kao jedina vrijednost i kriterij u proučavanju i iščitavanju…
-
Ritam hipnotiziranja: Mehmed Begić – Hipnoze
U osvrtu na jednu od prethodnih pjesnikovih zbirki Bekim Sejranović navodi da Mehmed Begić priziva atmosferu i slike zadimljenog polupraznoga bara – nadodajmo; u kakvoj zabačenoj, neonskim svjetlima okupanoj ulici – gdje Leonard Cohen zavodi zgodne dame a Tom Waits za klavirom, praćen finim zapusima saksofona, izgovara stihove. Sejranovićeva tvrdnja na zadovoljavajuć način opisuje doživljaj poezije Mehmeda Begića, za koju je više puta istaknuto njeno naslanjanje na „beat“ poetiku i pozivanje na rock pjesnike, na rock i jazz kulturu općenito. Begić se i općim motivima dešperacije,…
-
Smrtopisanje na smrtskom: Darko Cvijetić – Snijeg je dobro pazio da ne padne
Pojava i uspjeh „Schindlerovoga lifta“, romanesknoga prvijenca Darka Cvijetića, gotovo je u potpunosti zasjenila pojavljivanje nove autorove pjesničke zbirke, koja je izdana skoro pa istovremeno s romanom. „Snijeg je dobro pazio da ne padne“ jedanaesta je Cvijetićeva zbirka, koja nasljeduje maestralnu „Ježene kožice“ iz 2017. Reakcije na „Ježene kožice“ (a i naknadni uspjeh i nagrade što ih je osvojio „Schindlerov lift“) donijele su autoru konačno pažnju kakvu je odavno zaslužio, i to na čitavom postjugoslavenskom području; „slava“ prethodnih zbirki bila je rezervirana gotovo isključivo za…
-
Sabrana poezija Milana Milišića
Prije nekog vremena u ruke mi je došao prvi tom sabranih pjesama Milana Milišića. Obimna, tvrdoukoričena knjiga izašla je u izdanju Kulturnoga centra Novoga Sada 2017. god. Riječ je o prvoj knjizi u ediciji Kapital, gdje su objavljeni i sabrani poetski tekstovi Aleksandra Ristovića i Vujice Rešina Tucića. Prema svjedočenju urednika i priređivača ove edicije, Alena Bešića i Marjana Čakarevića, cilj je predstaviti cjelokupna djela značajnih suvremenih proznih i pjesničkih autora čiji su uradci danas teško nabavljivi ili su pomalo pali u zaborav. U slučaju…
-
Frank O’Hara – Pjesme za ručak
Koprivnički Šareni dućan specijalizirao se za izdanja kultnih, urbanih, utjecajnih a manje poznatih književnih djela. U svojim bibliotekama donosi naslove autora svojevrsnih perjanika literature koja je u otklonu od mainstreama; Kerouaca, Burroughsa, Bukowskog, Sama Sheparda, stihove Loua Reeda, Jima Morrisona, Nicka Cavea, ali i klasike koji idu u domenu drukčijeg a kultnog (Mary Shelley, Bram Stoker, Emily Bronte…) njegujući tako svojevrsni image alternativne, „rokerske”, izdavačke kuće. Krajem 2016. obogatili su svoju policu još jednim značajnim naslovom: Pjesme za ručak američkog postmodernističkog pjesnika Franka O’Hare, u…
