beleške sa margine
-
Smrt detinjstva kao posebno stanje svesti: Ivo Andrić – Deca i druge pripovetke
U središtu postmodernizma, kako ističe Linda Hačn, naglašava se pojam procesa, odnosno proces diskutovanja o postmodernim protivrečnostima, što uzimamo kao prizmu za tumačenje Andriću svojstvene dihotomije dete — odrastao čovek kako se ispoljava u pripovetkama obuhvaćenim zbirkom „Deca”. Ne smemo, složićemo se sa Hačn, uprošćavati složenost postmodernističkih kultura, međutim smemo i čak smatramo uputnim teoretizovati o preobražaju koji se u individui odvija u trenutku dislokacije iz detinjstva prema odrasloj dobi. Važno je utvrditi kako tačno posmatramo Andrićev svet detinjstva u svetlu postmodernističke teorije. Najpre, u analizi liminalnog stanja svesti u sudaru sa stvarnim, životnim iskustvima, zapažamo da ono ne pripada dijahroniji te da ga je nemoguće vezati za jedan hronološki…
-
Vezenje – Marđan Satrapi
Za one koji je tek sada sreću, Marđan Satrapi je francusko-iranska spisateljica, ilustratorka i koautorka animiranog filma nominovanog za Oskara. Bavi se mahom književnošću za decu, a o svom životu i životu svoje porodice napisala je i nacrtala dva grafička romana (bilo bi tačnije reći dve knjige memoara), „Persepolis” i „Vezenje”, koje kod nas možete pronaći u izdanju Čarobne knjige. Na prošlogodišnjem Sajmu knjiga u Beogradu dobila sam primerak „Vezenja”, u zamenu za prikaz. S obzirom na to da sam volela „Persepolis” i da u poslednje vreme više istražujem i čitam o persijskoj kulturi i književnosti, posebno ženskoj ulozi u njoj, jedva sam čekala da dođe februar, mesec različitosti ovogodišnjeg…
-
Počnimo od nade (Savremene iranske pesnikinje, Imprimatur 2021)
PREDGOVOR – SÂMO PISANJE Možda, u ritmu suprotnom od Pandorinog ćupa, treba da počnemo od nade i da skončimo s darivanjem darova. No, postoji izazov u samoj biti ove zbirke (i zbirkama nalik na nju) koji preti da neki svakodnevni prikaz postane disertacija. Stanje je takvo iz više razloga, od kojih je najvažniji kontekst. Pisati uobičajeni, subjektivni prikaz u kojem se pravi balans između stručne analize dela i sopstvenog ukusa u ovom slučaju dovodi do izvesne disonance jer, ovde, ideja ukusa postaje bezukusna. U ovakvim slučajevima — naime, ženama Irana je već decenijama zabranjivano, između maltene svega ostalog, obrazovanje — ukus je luksuz. Žena može biti podjednako kažnjena i/ili usmrćena…
-
Ko određuje tvoje ime? / Povratak kući, Ja Džasi
O posedovanju i pripadnosti Pre nekog vremena otisnula sam se na svoje prvo parno čitanje knjige koju otvaram prvi put, sa osobom koju ne poznajem. Takoreći — knjiški sastanak na slepo. Čitavo iskustvo zajedničkog čitanja možete ispratiti u Delfi kutku, a ovde ću ispisati svoje utiske o knjizi „Povratak kući” i pitanja koja je u meni pokrenula, redom kojim smo to Jelena i ja prelazile u paru, poglavlje po poglavlje. Ako razumete engleski jezik, primetićete da između naslova originalnog („Homegoing”) i prevodnog izdanja („Povratak kući”) ima suptilne ali značajne razlike u značenju, koja može uticati na očekivanja od sadržaja knjige. Ja nisam književna prevoditeljka i nisam uspela da nađem adekvatno…
-
Moja mama zna šta se dešava u gradovima
Pojava Radmile Petrović je gotovo incident na ovdašnjoj pesničkoj sceni, u svakom slučaju i van svake sumnje – izvanredan događaj. Kako drugačije objasniti, za jednu poetsku zbirku više nego neuobičajeno, dostizanje tiraža od blizu pet hiljada primeraka, što sa sobom povlači još značajnije buđenje interesovanja čak i onih ljubitelja književnosti koji znatno više naginju proznoj formi? Vreme ispred nas sasvim sigurno će se dodatno pozabaviti fenomenom nesvakidašnjeg uspeha knjige „Moja mama zna šta se dešava u gradovima“ (Enklava, 2020). Taj zadatak unapred prijatno težim čini jasna svest da pred nama nije tzv. „one hit wonder“. Lirski subjekt Radmile Petrović takođe predstavlja svojevrstan „izrod“: žensko dete na selu razbija sve moguće stereotipe, podjednako prkoseći očekivanjima…
-
U ovoj kćerki imate pomalo sina // Radmila Petrović – Moja mama zna šta se dešava u gradovima
Nizu pjesnikinja mlađe generacije koje ostavljaju dubok trag svojim zbirkama u okviru zajedničkih nam jezika (Dijala Hasanbegović, Monika Herceg, Jana Radičević – da spomenemo samo neke) pridružila se i zbirkom „Moja mama zna šta se dešava u gradovima“ i Radmila Petrović. Autorica i njeni stihovi dočekani su panegiricima i superlativima, još od prvih objavljenih uradaka na društvenim mrežama i pojave sad već legendarne fotografije pjesnikinje na traktoru. Valja napomenuti da je ovo autoričina treća zbirka, a objavljena je u izdanju PPM Enklava, hvalevrijednoga i entuzijastičkog projekta izdavačke kuće i online časopisa Zvonka Karanovića. Mlada pjesnikinja predstavila se kao pažnje vrijedan autor koja u ovo vrijeme hiperprodukcije i navale u online…
-
Novo otkrivanje jezika // Jana Radičević – Ako kažem može postati istina
Valja istaknuti odmah na početku: mlada crnogorska pjesnikinja Jana Radičević i njena zbirka „Ako kažem može postati istina“ predstavljaju dokaz da nije sve već iskušano i da je krivo shvaćanje koje tvrdi da su mogućnosti kretanja u jeziku i smislu iscrpljene i dovedene do krajnjih granica. Već sam naslov zbirke otkriva jedan pomalo obnoviteljski pristup jeziku, a poetski iskaz sintetizira različita iskustvena područja i različite govorne razine. Jezik ovdje nije podvrgnut standardnim komunikacijskim shemama, nego se i nanovo otkriva njegova zvučna i grafička realnost. obično ide lakše bez osjećaja odgovornosti/još imam vremena da se predomislim/da im prepustim sve/da, ta stvar s pisanjem, nema ništa, sem riječi kaže u pjesmi „dijalog“;…
-
Bertolino, Mrkonjić i fenomen Rimbaud
Osvrnuvši se na izdanje izabranih pjesama Sylvije Plath iz 1995, pokojni je Hrvoje Pejaković naveo da je „jedna od društvenih funkcija legendi što se pletu oko pojedinih pisaca zacijelo i pripitomljavanje njihove iznimnosti“. Zasigurno, legende što se ispletu oko pojedinog autora i njegovoga životopisa mogu uvelike kompromitirati pristup djelu. Tada, sve u duhu jeftinoga senzacionalizma, koprena legendarnosti prekrije istinsku umjetničku vrijednost teksta; na kraju preostaje pomalo naporan rad na skidanju trivijalnosti koje prijete da se pokažu kao jedina vrijednost i kriterij u proučavanju i iščitavanju djela. Međutim, Arthur Rimbaud je primjer uistinu legendaranog pjesnika. Iako je ovdje Pejaković spomenuo „pripitomljavanje iznimnosti“, legenda koja obavija lik i djelo Arthura Rimbauda sve…
-
Kada se fikcija otre o stvarnost // Saša Stanišić – Herkunft
Herkunft je roman u kojemu Stanišić isprepliće vlastita sjećanja iz djetinjstva i mladosti s obiteljskim anegdotama i bosanskim mitovima. Pripovijeda o zmajevima i svetome Georgiju, o baki Mejremi koja je iz graha gatala budućnost, ali i o pradjedu Sulji, splavaru na Drini koji navodno nije znao plivati. Svoju priču Stanišić piše i kako bi se borio protiv zaborava. Autor ispunjava praznine u obiteljskim pričama koje dementna baka Kristina više ne može popuniti. Svojom grandioznom narativnom vještinom autor iznova gradi priču o svojoj obitelji poput slagalice sastavljene od vlastitih sjećanja, pronađenoga i fiktivnoga. A porijeklo? U selu gdje na svakom drugom grobu piše njegovo prezime, rođacima je neupitno da on od…
-
Zerocalcare — Armadilovo proročanstvo
Često tako stojim ispred police s knjigama, čini mi se satima, nesposobna da odlučim šta da izvučem. Stripovi idu lakše (ha, u kakvoj sam zabludi bila!), a preporuke me uvek dobro pripreme za čitanje. Za ovaj strip ništa nije moglo da me pripremi. Ni drugi tom koji nam je izdavačka kuća Lavirint poklonila na čitanje, ni upozorenje preporučioca (hvala ti, Draško!) na emotivnu komponentu zaokruženosti prvog toma, ni urnebesni hvalospev od predgovora njegovog izdavača. Ma jok. Peta nedelja karantina sažvakala me je i ispljunula (da, toliko mi je trebalo da napišem ovaj tekst), a Zero me je dokrajčio, samo da bi mi pomogao da se iznova sastavim. Zerocalcare je ilustrator…
