beleške sa margine
-
Bijeg od identiteta // Tijan Sila – Zvjerčica unlimited
Tijan Sila u svom romanu prvijencu Tierchen unlimited pripovijeda o neimenovanom dječaku usred rata u Sarajevu, bijegu u Njemačku, životu među neonacistima i zamkama u pamćenju. Usprkos svemu navedenom, ovo ipak nije još jedan roman tzv. migracijske književnosti. Prema teoriji semiotičara Lotmana, narativni su tekstovi sadržajni kada junak kao nositelj radnje prelazi neke granice. Junak radnje mora kršiti norme i pravila ili pak prekoračiti topografske granice kako bi tekst postao sadržajan i vrijedan pripovijedanja. Izlaženje iz okvira je ono što u suštini tekst čini zanimljivim. No, što se dogodi ako se tekst sastoji samo od tog prelaženja granica? Ne bi li tekst tada trebao prštati neizvjesnošću i napetošću i očarati…
-
Ritam hipnotiziranja // Mehmed Begić – Hipnoze
U osvrtu na jednu od prethodnih pjesnikovih zbirki Bekim Sejranović navodi da poezija Mehmeda Begića priziva atmosferu i slike zadimljenog polupraznoga bara – nadodajmo; u kakvoj zabačenoj, neonskim svjetlima okupanoj ulici – gdje Leonard Cohen zavodi zgodne dame a Tom Waits za klavirom, praćen finim zapusima saksofona, izgovara stihove. Sejranovićeva tvrdnja na zadovoljavajuć način opisuje doživljaj poezije Mehmeda Begića, za koju je više puta istaknuto njeno naslanjanje na „beat“ poetiku i pozivanje na rock pjesnike, na rock i jazz kulturu općenito. Begić se i općim motivima dešperacije, usamljenosti, melankolije, razočaranja i izgnanstva iz općih tokova društvenih konvencija poziva na spomenute uzore (gdje se mogu primjetiti Reed i Cohen, koje autor…
-
Smrtopisanje na smrtskom // Darko Cvijetić – Snijeg je dobro pazio da ne padne
Pojava i uspjeh „Schindlerovoga lifta“, romanesknoga prvijenca Darka Cvijetića, gotovo je u potpunosti zasjenila pojavljivanje nove autorove pjesničke zbirke, koja je izdana skoro pa istovremeno s romanom. „Snijeg je dobro pazio da ne padne“ jedanaesta je Cvijetićeva zbirka, koja nasljeduje maestralnu „Ježene kožice“ iz 2017. Reakcije na „Ježene kožice“ (a i naknadni uspjeh i nagrade što ih je osvojio „Schindlerov lift“) donijele su autoru konačno pažnju kakvu je odavno zaslužio, i to na čitavom postjugoslavenskom području; „slava“ prethodnih zbirki bila je rezervirana gotovo isključivo za BIH područje. „Kožice“ su, uostalom, nominirane za nagradu Europski pjesnik slobode, koja se dodjeljuje u Gdanjsku ove godine; nova zbirka objavljena je kod (uvjetno rečeno)…
-
Dinko Kreho – Bio sam mladi pisac
Djelo Bio sam mladi pisac Dinka Krehe zbirka je eseja nastalih, kako to sam autor ističe, u razdoblju između 2013. i 2018. godine. Nevjerojatno mi je drago da nisam pratila Dinkov rad i da sam ga kao autora prvi put doživjela kroz upravo ovako uređenu zbirku i zaokruženu priču. Autor se u ovoj knjizi, iako tek u ranim tridesetima, dotiče pitanja iz nekih svojih prošlih života kada je bio “dečko koji obećava”. Otkriva je li uslijed silnih preispitivanja i kontekstualiziranja vlastite pozicije na kraju postao pisac i što mu to kao pojam znači. Intimno, suptilno intelektualno i nimalo pretenciozno oslikava nam motor svoje „jugonostalgije” i progovara o književnosti impresivno se…
-
Sabrana poezija Milana Milišića
Prije nekog vremena u ruke mi je došao prvi tom sabranih pjesama Milana Milišića. Obimna, tvrdoukoričena knjiga izašla je u izdanju Kulturnoga centra Novoga Sada 2017. god. Riječ je o prvoj knjizi u ediciji Kapital, gdje su objavljeni i sabrani poetski tekstovi Aleksandra Ristovića i Vujice Rešina Tucića. Prema svjedočenju urednika i priređivača ove edicije, Alena Bešića i Marjana Čakarevića, cilj je predstaviti cjelokupna djela značajnih suvremenih proznih i pjesničkih autora čiji su uradci danas teško nabavljivi ili su pomalo pali u zaborav. U slučaju pjesnika Milišića vrijedi i jedno i drugo, a ovo izdanje okuplja sve za pjesnikova života objavljene zbirke, kao i neke koje su bile pripremljene za…
-
Frank O’Hara – Pjesme za ručak
Koprivnički Šareni dućan specijalizirao se za izdanja kultnih, urbanih, utjecajnih a manje poznatih književnih djela. U svojim bibliotekama donosi naslove autora svojevrsnih perjanika literature koja je u otklonu od mainstreama; Kerouaca, Burroughsa, Bukowskog, Sama Sheparda, stihove Loua Reeda, Jima Morrisona, Nicka Cavea, ali i klasike koji idu u domenu drukčijeg a kultnog (Mary Shelley, Bram Stoker, Emily Bronte…) njegujući tako svojevrsni image alternativne, „rokerske”, izdavačke kuće. Krajem 2016. obogatili su svoju policu još jednim značajnim naslovom: Pjesme za ručak američkog postmodernističkog pjesnika Franka O’Hare, u prijevodu Damira Šodana. Riječ je o još jednom hrabrom i hvalevrijednom potezu Šarenog dućana, koji je, očekivano, prošao gotovo nezamijećeno. Znakovito, riječ je o prvoj…
-
Strah i tuga juga – Isijavanje Namika Kabila
Odmah je jasno da smo se u Hercegovini Namika Kabila zatekli u nekoj vrsti Joknapatofe: ukletom prostoru, istovremeno fiktivnom i stvarnom; prostoru bez budućnosti, iako večnom; prostoru punom vode, duhova, sećanja i kuća u kojima oni žive. To što osetimo čitajući je zapravo Jug, ne nužno isti onaj Foknerov, ali onakav koji prepoznajemo kao čistu geografsku surovost, nešto što od čoveka traži da oseti veću povezanost sa jeguljom i raspuklom topolom negoli sa sinom i komšijom. Namik Kabil jeste specifičan pesnik prostora – njegov prethodni i među kritikom dobro prihvaćeni roman Amarcord ticao se izbeglice, čoveka izmeštenog iz jedne zemlje u drugu, njegove dezorijentacije, nesnađenosti, nemogućnosti da postoji u dva prostora odjednom. Na sižejnom…
-
Kuća imama – Kader Abdolah
Radnja Kuće imama Kadera Abdolaha smještena je u Senedjanu, tradicionalnom gradu čuvenom po tkanju ćilima, koji ima dosta sličnosti sa piščevim rodnim gradom, Arakom u Iranu. U staroj i prostranoj kući imama žive poglavari gradske džamije, koji su džamiju i poziciju u njenoj hijerarhiji naslijedili baš kao i samu kuću, pa odatle i uska veza između porodičnih zbivanja i političkih strujanja. Priča počinje u julu 1969. godine, kada Shahbal, mladi budući imam, u kuću donese televizor, kako bi imam i Aga-Djan, glava kuće i donosilac najvažnijih odluka, uživo i u tajnosti gledali prenos prvog slijetanja na Mjesec. Već tada, deset godina prije Iranske revolucije, dok je zastava sa pedeset zvjezdica pobjedonosno u kolonizatorskom…
-
Moji roditelji: uvod – Aleksandar Hemon
Ima knjiga uspomena koje dok čitamo bude u nama osećaj da nam tu nije mesto, da zapravo nemamo dozvolu da saznajemo to što se pred nama odvija. Kao da virimo kroz otškrinuta vrata u zgradi ili motelu. „My Parents” Aleksandra Hemona, uz malobrojne slične, nije jedna od tih. Tačno je da, nadnoseći se nad idejom nasleđa, korenitosti, ispitujući preoblikovanje prostora i društva kad u njih stupi egzilant, pisac ovih memoara secira intimu svojih roditelja. Ali, ono što se kod Amande Palmer čita kao ispovest ’jednokratnog prijatelja’ iz voza, pritiskajući netraženom ogoljenošću, kod Hemona se može uporediti sa uključivanjem s ulice pozvanog namernika u već brojno porodično okupljanje. Podseća na priče koje su se…
-
Književnost i sećanje na Holokaust / Bio sam samo broj, Roberto Rikardi
„Desilo se, znači može se desiti ponovo.” — Primo Levi Roberto Rikardi italijanski je pisac koji se ponudio kao spona između priče Jevrejina koji je preživeo holokaust i čitalaca koji moraju da znaju. Ovo je priča Alberta Seda, kojem tetovaža iz Aušvica nije poništila ličnost, koga je Roberto Rikardi upoznao i pomogao mu da progovori. Zato ovaj roman, premda potpisan Rikardijevim imenom, progovara prvim licem Alberta Seda. Povlačeći se na obode, u predgovor i pogovor, Rikardi dopušta ispovesti da obujmi onoga do koga dođe, a pripovedaču da stekne u čitaocu sagovornika. Svako od 12 poglavlja ima moto iz nekog drugog (književnog) dela, koji ima da nas pripremi za sadržaj Albertove priče u…
