Nikada mi se do Berlina nije dogodilo da u ruke uzmem knjigu i unaprijed osjetim da ćemo se slagati. Ali ovaj put je to bilo tako. Možda je do korica, slovenskoga autora ili pak do samoga naslova, ali potom se pri čitanju dogodio takav spoj da već godinu dana opčinjeno (možda i malo zaluđeno) svima pričam o toj knjizi. Pred nekoliko se dana napokon uselila na moje police i ponovno mi našla u rukama, a kako je zaista vrsni primjer suvremene slovenske proze, Berlin je morao doputovati i u moje bilješke. I to unatoč tomu što zaista teško (a zbog toga i rijetko) pišem o onome što mi se svidjelo…