-
A. P. Čehov – Ujka Vanja
Kako „Ujka Vanja“ nije priča o događaju, već o nedogađanju, povodom nje se mogu prerazmisliti samo likovi – oni koji predstavljaju stubove nedogađanja. Pri prvom čitanju sam sve likove prezrela, ali sam upamtila Sonju. Danas razumem zašto. Čehov nije napisao mnogo karaktera dostojnih apsolutnog poštovanja, ali Sonjin je
-
Vilijem Šekspir – Koriolan
Recite Drugovima da izabraše konzula Što će im sve slobode oduzeti, Učiniti da nemaju više glasa Od pasa koje zbog lajanja biju, A drže ih da laju. Oduvek me je fascinirala Šekspirova sposobnost da jednostavnim umetničkim postupkom jasno izrazi temelj drame. Glad koja nas muči, slika naše bede, to je inventar za popis njinog izobilja. U „Koriolanu“ koren sukoba predstavlja prevelik jaz između društvenih klasa, podvučen razlikom između stilova kojima se likovi u dijalogu služe. Plemićki govor je u stihu, uzvišen i patetičan, dok prosti građani, pobunjenici zgužvani u rulju, svoj stav iskazuju „prizemnom“ prozom.
-
Alber Kami – Pravednici
Kamijevo “opravdanje” Pravednika Treba, dakle, samo suditi o načinu na koji sam uspeo da učinim verovatnim ono što je istinito. zvuči kao Pirandelova poetika razvijena u Šest lica traži pisca, i to je, čini se, jedina veza sa epohom, budući da stil dijaloga više odgovara antičkoj drami. Preteranu liričnost i patetičnost koju su ovom delu zamerali ja vidim kao jedini mogući način da se prikaže zanos revolucije u povoju. Pravdanje terorizma u očima samih terorista patetično je samo po sebi, kakvim se god rečima izrazilo. Pitanje revolucije ne povlači za sobom samo problem pravde, već i slobode uopšte. Određenje granica lične slobode i put autodefinisanja jednom revolucionaru ne smeju da budu važniji od celovitosti…
-
Luiđi Pirandelo – Šest lica traži pisca
Šta je to pozornica? Vidiš? Tu se igrom spremaju ozbiljne stvari. Šest lica – Otac, Sin, Majka, Pastorka, Dečak, Devojčica – nešto smeteni i neodlučni ulaze na probu jedne pozorišne predstave. Imaju naročite maske, da deluju kao kreirane realnosti. Odeća im je takva da ne daje utisak da je sašivena od materijala koji se mogu kupiti u bilo kojoj trgovini u gradu i skrojiti u bilo kojoj krojačkoj radnji.
-
Henrik Ibzen – Lutkina kuća
Uvek se nadvije nešto ružno i nešto što sputava nad domom koji je zasnovan na pozajmici i dugu. Teško je ne složiti se sa mužem junakinje drame. Samo, teško je i ne zapitati se – koji to dom NIJE zasnovan na pozajmici i dugu. Junak je samo prokomentarisao materijalni aspekt pozajmice, ali je autor ovom replikom otvorio prvo u nizuvelikih pitanja kojima se drama bavi. Postoji li brak, ili ma kakva
-
Dragutin Ilić – Posle milijon godina
1. Ne volim SF. 2. Ne volim dramu. 3. Ovo je najbolja priča koju sam pročitala ove godine. Dragutin Ilić je na trideset stranica izatkao univerzum za kakav su potonjim autorima bili potrebni tomovi. Drama oslikava sukob između evoluiranog Duho-sveta i dva preživela primerka Čoveka, a zaplet je
-
Bertolt Breht – Majka Hrabrost i njena deca
Breht je kao teoretičar/ pobornik (angažovane) književnosti svetu zamerio nenalaženje vremena za izvođenje njegovih drama, određujući kao krivca nepromišljenost državnika: Pisci ne mogu da pišu onoliko brzo koliko brzo vlade mogu da zapodevaju ratove
-
Semjuel Beket – Čekajući Godoa
Mogla bih da se raspišem o biblijskom podtekstu, o apsurdu i antidrami, ali o tome je toliko stručnijih od mene već pisalo. “Čekajući Godoa” je Metalika svog žanra, od onih klasika koje mrzimo jer su nam nametnuti kao lektira.