-
Odabrane narodne pripovetke
S vragom zlo, a bez njeg’ devet puta gore. S “Tamnim vilajetom” na početku i “Svijetu se ne može ugoditi” na kraju, ova zbirka daje odlično zaokruženu sliku razvojnog puta narodne priče. Od priča o postanku kosmosa ukorenjenih u ranoj slovenskoj mitologiji, preko svetosavskih do legendi o Ćosu, čitalac dobija ne samo uvid u običaje i način razmišljanja svojih predaka, već i odgovor na mnoga savremena pitanja.
-
Vilijem Fokner – Buka i bes
U kući u kojoj nema sreće žive sećanja u kalupu od ljudi. Bendži svet vidi očima trogodišnjaka. Kroz njegov doživljaj okoline Fokner daje najtačniju predstavu emocionalne mreže u kući. Bendži oca i sestru poznaje po mirisu, na drveće i kišu, dok ostali članovi porodice iz njegovih usta izvlače onaj zvuk. Bendžijeve rečenice su, po foknerovskoj logici ironije, najpoetičnije.
-
Luiđi Pirandelo – Šest lica traži pisca
Šta je to pozornica? Vidiš? Tu se igrom spremaju ozbiljne stvari. Šest lica – Otac, Sin, Majka, Pastorka, Dečak, Devojčica – nešto smeteni i neodlučni ulaze na probu jedne pozorišne predstave. Imaju naročite maske, da deluju kao kreirane realnosti. Odeća im je takva da ne daje utisak da je sašivena od materijala koji se mogu kupiti u bilo kojoj trgovini u gradu i skrojiti u bilo kojoj krojačkoj radnji.
-
Pripovesti barda Bidla
(s komentarima profesora Albusa Dambldora) Čak i ako vas ne zanimaju Bidlove priče za decu, podstaknuti knjigom Rite Skiter pokušaćete da preko komentara odgonetnete Dambldora. Uspećete, onoliko koliko je to s ličnošću poput njegove moguće. Zbirka sadrži pet čarobnjačkih bajki: 1. Čarobnjak i skakućući lonac 2. Vrelo velike sreće 3. Veščevo kosmato srce 4. Baka-zekonja i njen Cerekajući panj 5. Priča o tri brata
-
Kenilvorti Visp – Kvidič kroz vekove
Madam Pins, naša bibliotekarka, rekla mi je da je (knjigu) gotovo svakodnevno “vucaraju, balave po njoj, uopšteno zlostavljaju” – što je veliki kompliment za bilo koju knjigu. Ne volim sportove s loptom. Ne mirišem ih, uopšte, zapravo. A volim Hogvorts i sve što je u vezi s njim. Zato sam ovu knjigu otvorila željno, iako ne bez rezervi. (Čitala bih isto tako i o Akademiji Bobatons, iako ne volim Francusku, jer je preko Tročarobnjačkog turnira povezana s Hogvortsom.) Pravog ljubitelja kvidiča zainteresovaće već sami nazivi poglavlja:
-
Dubravka Matović – Sentimentalna kuhinja
Prvi put je tek sad pročitah od prve do poslednje strane, iako sam sve recepte iz nje već isprobala. Nije ovo ni običan kuvar, ni obično “lirsko naklapanje”. Lako sam kroz redove prošetala svojim studentovanjem, osmehnuta, mokrih očiju prepoznajući svaki pomenut komadić Kragujevca. Nostalgično
-
Rastko Petrović – Ljudi govore
…ona ne nosi u sebi nijednu tezu, ne govori ni o jednoj zemlji, ne brani nijednu estetiku. Predgovor je, naravno, manifest. Kod ovih avangardnih svaka je zapeta manifest. I svaka napada i brani drugačiju estetiku. Sviđa mi se “ostrvski temperament”. Ljudi žive i rade radi života i rada. Onome ko razume radnike po izboru i pozivu i rođenju bilo bi prijatno u ovoj priči. Meni bi možda bilo prijatno tu.
-
Milovan Glišić – Izabrane priče
Puna mehana seljaka. Zbijaju šalu, zadirkuju jedan drugoga, pričaju gde je koji što nagrabusio i smeju se. Ova zbirka je korpa u krojačkoj radionici – puna najrazličitijih krpa i traka iz života srpskog sela. Neke su, poput “Roge”, šarene i tople, neke, kao “Glava šećera”, večito nove i grube, a neke meke i prijatne na dodir uprkos pohabanosti, poput priče “Posle devedeset godina”.
-
Henrik Ibzen – Lutkina kuća
Uvek se nadvije nešto ružno i nešto što sputava nad domom koji je zasnovan na pozajmici i dugu. Teško je ne složiti se sa mužem junakinje drame. Samo, teško je i ne zapitati se – koji to dom NIJE zasnovan na pozajmici i dugu. Junak je samo prokomentarisao materijalni aspekt pozajmice, ali je autor ovom replikom otvorio prvo u nizuvelikih pitanja kojima se drama bavi. Postoji li brak, ili ma kakva
-
Dragutin Ilić – Sekund večnosti
Ova knjiga zaslužuje pravu, “mrsnu” recenziju. Baš onakvu kakvu ja ne umem da napišem. Srećom, ima ko ume, pa se ja ne osećam krivom što joj pristupam ne-naučno. (Za “naučno” – potražite Damjanova, za “blogersko” – čitajte dalje. Roman pročitajte u svakom slučaju.) Činilo se da je stari Radžputana srebrenim kopljem prikovao zdravlje i radost u zidove svojih