-
Počnimo od nade (Savremene iranske pesnikinje, Imprimatur 2021)
PREDGOVOR – SÂMO PISANJE Možda, u ritmu suprotnom od Pandorinog ćupa, treba da počnemo od nade i da skončimo s darivanjem darova. No, postoji izazov u samoj biti ove zbirke (i zbirkama nalik na nju) koji preti da neki svakodnevni prikaz postane disertacija. Stanje je takvo iz više razloga, od kojih je najvažniji kontekst. Pisati uobičajeni, subjektivni prikaz u kojem se pravi balans između stručne analize dela i sopstvenog ukusa u ovom slučaju dovodi do izvesne disonance jer, ovde, ideja ukusa postaje bezukusna. U ovakvim slučajevima — naime, ženama Irana je već decenijama zabranjivano, između maltene svega ostalog, obrazovanje — ukus je luksuz. Žena može biti podjednako kažnjena i/ili usmrćena…
-
U ovoj kćerki imate pomalo sina // Radmila Petrović – Moja mama zna šta se dešava u gradovima
Nizu pjesnikinja mlađe generacije koje ostavljaju dubok trag svojim zbirkama u okviru zajedničkih nam jezika (Dijala Hasanbegović, Monika Herceg, Jana Radičević – da spomenemo samo neke) pridružila se i zbirkom „Moja mama zna šta se dešava u gradovima“ i Radmila Petrović. Autorica i njeni stihovi dočekani su panegiricima i superlativima, još od prvih objavljenih uradaka na društvenim mrežama i pojave sad već legendarne fotografije pjesnikinje na traktoru. Valja napomenuti da je ovo autoričina treća zbirka, a objavljena je u izdanju PPM Enklava, hvalevrijednoga i entuzijastičkog projekta izdavačke kuće i online časopisa Zvonka Karanovića. Mlada pjesnikinja predstavila se kao pažnje vrijedan autor koja u ovo vrijeme hiperprodukcije i navale u online…
-
Novo otkrivanje jezika // Jana Radičević – Ako kažem može postati istina
Valja istaknuti odmah na početku: mlada crnogorska pjesnikinja Jana Radičević i njena zbirka „Ako kažem može postati istina“ predstavljaju dokaz da nije sve već iskušano i da je krivo shvaćanje koje tvrdi da su mogućnosti kretanja u jeziku i smislu iscrpljene i dovedene do krajnjih granica. Već sam naslov zbirke otkriva jedan pomalo obnoviteljski pristup jeziku, a poetski iskaz sintetizira različita iskustvena područja i različite govorne razine. Jezik ovdje nije podvrgnut standardnim komunikacijskim shemama, nego se i nanovo otkriva njegova zvučna i grafička realnost. obično ide lakše bez osjećaja odgovornosti/još imam vremena da se predomislim/da im prepustim sve/da, ta stvar s pisanjem, nema ništa, sem riječi kaže u pjesmi „dijalog“;…
-
Ritam hipnotiziranja // Mehmed Begić – Hipnoze
U osvrtu na jednu od prethodnih pjesnikovih zbirki Bekim Sejranović navodi da poezija Mehmeda Begića priziva atmosferu i slike zadimljenog polupraznoga bara – nadodajmo; u kakvoj zabačenoj, neonskim svjetlima okupanoj ulici – gdje Leonard Cohen zavodi zgodne dame a Tom Waits za klavirom, praćen finim zapusima saksofona, izgovara stihove. Sejranovićeva tvrdnja na zadovoljavajuć način opisuje doživljaj poezije Mehmeda Begića, za koju je više puta istaknuto njeno naslanjanje na „beat“ poetiku i pozivanje na rock pjesnike, na rock i jazz kulturu općenito. Begić se i općim motivima dešperacije, usamljenosti, melankolije, razočaranja i izgnanstva iz općih tokova društvenih konvencija poziva na spomenute uzore (gdje se mogu primjetiti Reed i Cohen, koje autor…
-
Smrtopisanje na smrtskom // Darko Cvijetić – Snijeg je dobro pazio da ne padne
Pojava i uspjeh „Schindlerovoga lifta“, romanesknoga prvijenca Darka Cvijetića, gotovo je u potpunosti zasjenila pojavljivanje nove autorove pjesničke zbirke, koja je izdana skoro pa istovremeno s romanom. „Snijeg je dobro pazio da ne padne“ jedanaesta je Cvijetićeva zbirka, koja nasljeduje maestralnu „Ježene kožice“ iz 2017. Reakcije na „Ježene kožice“ (a i naknadni uspjeh i nagrade što ih je osvojio „Schindlerov lift“) donijele su autoru konačno pažnju kakvu je odavno zaslužio, i to na čitavom postjugoslavenskom području; „slava“ prethodnih zbirki bila je rezervirana gotovo isključivo za BIH područje. „Kožice“ su, uostalom, nominirane za nagradu Europski pjesnik slobode, koja se dodjeljuje u Gdanjsku ove godine; nova zbirka objavljena je kod (uvjetno rečeno)…
-
Sabrana poezija Milana Milišića
Prije nekog vremena u ruke mi je došao prvi tom sabranih pjesama Milana Milišića. Obimna, tvrdoukoričena knjiga izašla je u izdanju Kulturnoga centra Novoga Sada 2017. god. Riječ je o prvoj knjizi u ediciji Kapital, gdje su objavljeni i sabrani poetski tekstovi Aleksandra Ristovića i Vujice Rešina Tucića. Prema svjedočenju urednika i priređivača ove edicije, Alena Bešića i Marjana Čakarevića, cilj je predstaviti cjelokupna djela značajnih suvremenih proznih i pjesničkih autora čiji su uradci danas teško nabavljivi ili su pomalo pali u zaborav. U slučaju pjesnika Milišića vrijedi i jedno i drugo, a ovo izdanje okuplja sve za pjesnikova života objavljene zbirke, kao i neke koje su bile pripremljene za…
-
Frank O’Hara – Pjesme za ručak
Koprivnički Šareni dućan specijalizirao se za izdanja kultnih, urbanih, utjecajnih a manje poznatih književnih djela. U svojim bibliotekama donosi naslove autora svojevrsnih perjanika literature koja je u otklonu od mainstreama; Kerouaca, Burroughsa, Bukowskog, Sama Sheparda, stihove Loua Reeda, Jima Morrisona, Nicka Cavea, ali i klasike koji idu u domenu drukčijeg a kultnog (Mary Shelley, Bram Stoker, Emily Bronte…) njegujući tako svojevrsni image alternativne, „rokerske”, izdavačke kuće. Krajem 2016. obogatili su svoju policu još jednim značajnim naslovom: Pjesme za ručak američkog postmodernističkog pjesnika Franka O’Hare, u prijevodu Damira Šodana. Riječ je o još jednom hrabrom i hvalevrijednom potezu Šarenog dućana, koji je, očekivano, prošao gotovo nezamijećeno. Znakovito, riječ je o prvoj…
-
Federiko Garsija Lorka – Senka moje duše
U pismu prijatelju Gerardu Dijegu, Lorka kaže da „jedan pesnik ništa ne može da kaže o Poeziji“. Iako je svestan svog umetničkog postupka, u pričanju o svojoj i poeziji uopšte on mora ostati i ostaje nedorečen, čak i kada slušaoci tu nedorečenost ne primete. Daću sve drugima, isplakaću strast svoju, kao napušteno dete u izbrisanoj priči.
-
Ана Голејшка – Љубов на улица
Ne mogu da budem objektivna u oceni ove zbirke. Verujem da poeziju i ne treba čitati da bi se ocenila. Onaj ko pesmu posmatra “objektivno”, između nje i sebe postavlja staklo poput onog u kakvoj kući reptila. Pesmi treba dopustiti da se umrsi u sebe i u druge pesme i u prste čitaoca. Treba prokrčiti međuredja da bi se pronašlo tek jedno od mogućih značenja stiha.
-
Dragan Lukić – Tri lule
Veselo, razigranije, Dragan Lukić. Lukić je gradsko dete i pesnik za decu iz grada. Njegov junak životinje viđa samo u zoološkom vrtu i kutiji za igračke, velik je i snažan lovac, pa se užasno boji pretećih jarčevih rogova. U selu ima deku sa rukama punim jabuka,
