-
Kritiku će svi pisati
Juče sam imala priliku da održim jedan čas pripreme za prijemni ispit iz književnosti, za grupu budućih žurnalista. Lepo smo prošetali kroz grubu podelu na epohe, izrazgovarali i pozakačinjali na pravce dela, autore, likove, pojmove iz teorije književnosti. Zapelo je tek kada smo došli do kritike. Neko se setio Jovana Skerlića, neko Bogdana Popovića, i tu stadosmo. Nema. Rovariše deca po skriptima, uključivaše telefone, zagledaše se ispod oka… i ništa. Nema. Na kraju neko stidljivo pomenu Teofila Pančića, na moje podsećanje da, eto, postoje i nekakve preporuke knjiga u magazinu Elle. Tu se kao malo nasmejasmo, da razbijemo tremu. Kažem im da ih to niko neće pitati na prijemnom, jer odgovor je nemoguće dati.…
-
Prerazmišljavanje: Zle veverice
Davno, još dok sintagma ‘ženski časopis’ nije parala uši, dok se verovalo da fakultet donosi više koristi nego štete, dok se slušao isključivo treš metal i pilo pivo u parku/ kod Joakima, pisala sam za jedan združeni blog. Zvao se Evil Squirrels Inc. i bio je prvo internet ćoše kojem sam se odvažila poslati „primite me” mejl. Tu smo se igrali pesnika i kolumnista i poigravali žanrovima, neki od nas prvi put. Pisali smo se u svačemu i čitali, toliko iskreno i pažljivo da smo se prepoznavali i kad bismo se slučajno sreli u ne-digitalnom. O, da. Jednom sam šetala Beogradom, koji ne poznajem i ne umem da zavolim, noću, i u grupi malih metalika…